Bog … koji te u pustinji hranio manom, koju tvoji oci nisu poznavali, kako bi te unizio i kako bi te iskušao da ti na posljetku učini dobro.
Ponovljeni Zakon 8,14.16
Toga jutra sve je počelo kao i uvijek: odlazak na posao, parkiranje vozila i ulazak u ured bio je kao i svakog drugog dana.
Iznenada je zazvonio moj pametni telefon. Poruka pristigla od moje supruge bio je današnji redak našega kalendara, koji još nisam bio pročitao, upravo gornji redak. Narod Izraela bio je ovisan o hrani koju mu je Bog svaki dan slao u pustari i nije imao nikakav drugi izvor. To ih je činilo poniznima i služilo im kao iskušenje. No, na posljetku, On im je jamčio blagoslov. Što bi Bog u tome retku govorio meni? Primio sam se posla.
Nedugo nakon toga moj me poslodavac pozvao u svoj ured: „Moram Vas izvijestiti da se na koncu mjeseca moramo rastati.“ Zamisli kako me to potreslo! Toga dana uopće nisam računao s time.
No Bog me bio pripremio za to, samo što to nisam znao. Uzeo sam svoj telefon da provjerim onaj redak. Kako je dobro što je Bog iznad svega: Njemu ništa ne promakne! Ne mogu reći da sam ostao smiren: morao sam probaviti tu neočekivanu novost. No bio sam svjestan da je čak i u nepovoljnim uvjetima Bog za mene i pomaže mi (Rimljanima 8,31-39).
To što taj redak nisam bio pročitao već kod kuće, nego mi je supruga morala skrenuti pozornost na njega, smirilo je moje srce. Pokazalo mi je da je Bog unaprijed vladao nad tim okolnostima. On je za mene imao nov put, premda ja to nisam mogao vidjeti. On je za mene namislio dobro, i sada i na svršetku mojeg životnog puta.
Današnje čitanje: Estera 5,1-14 · Izreke 20,1-10
Mobilna aplikacija: