O, ti koji čuješ molitvu, k tebi će doći svako tijelo.
Psalam 65,2
Ovaj nevoljnik je zavapio, i čuo ga je GOSPODIN i spasio ga iz svih njegovih nevolja.
Psalam 34,6
Biblija nam opetovano govori da Bog čuje.
On nas čuje kada mu se obraćamo u teškim okolnostima. Doista, on čuje naše vapaje i uzdisanje: čuje i spreman je doći i pomoći (usp. Izlazak 3,7.8).
Među ljudima je podređeni taj koji sluša svojeg nadređenog, učenik učitelja, radnik poslovođu; a teško je postići to da nas posluša netko tko je na visokom položaju.
Ali Bog je sasvim drugačiji.
On je Bog dobrote i on čini prvi korak pristupajući svojem stvorenju. Sluša, ali ne izdaleka.
On je blizu i djeluje: „Čuo sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze; evo, ozdravit ću te“ (2. Kraljevima 20,5).
Mogli bismo se pitati čuje li on ako mu govorimo.
Molimo li mu se svjesno i iskreno? Bogu nije stalo do toga da naše molitve budu duge: on će odgovoriti svakome tko mu se obrati s djetinjim povjerenjem.
Ne bismo li trebali naučiti moliti mu se iz srca iznoseći mu svoje potrebe i svoje osjećaje? (usp. Luka 11,5.8).
Molimo usrdno i neprestano, čak i ako se čini da Bog ne odgovara.
Job, čovjek vjere u drevno doba, mogao bi nam biti primjer. Usrdno je i strpljivo molio, a odgovor koji mu je dao Bog bio je veći i divniji negoli je Job ikada mogao zamisliti.
I mi, poput Joba, možemo reći Bogu sve što nas tišti, čak i ono zbog čega se žalimo, a zatim s uzdanjem čekati njegov odgovor.
„Tada Job odgovori GOSPODINU i reče: Ja znam da ti možeš sve, i da ti ne može biti uskraćena nijedna misao“ (Job 42,1.2).
Današnje čitanje: Jošua 2,14-24 · 1. Korinćanima 1,18-31
Mobilna aplikacija: