I dođe Bog Bileamu noću i reče mu: „… ustani i pođi s njima; ali postupi samo po riječi koju ću ti kazati.“ Bileam … pođe s moapskim knezovima. I raspali se gnjev Božji zato što je pošao.
Brojevi 22,20-22
Budući da je trebao pomoć, moapski kralj Balak pozvao je poganskog proroka Bileama. On je trebao prokleti narod Izraela. Bileam je, međutim, znao da Izraelci svoje pobjede duguju isključivo svojem moćnom Bogu; stoga je isprva bio oprezan. Kad je Bileam prvi put pitao Boga što da učini, bilo mu je zabranjeno odazvati se na Balakov poziv. Ali Balak nije popuštao. Ponovno je poslao svoje glasnike; i taj put je Bog iznenada dopustio Bileamu da pođe s njima. Je li se Bog predomislio? Nipošto, ali Bog nije nametnuo svoju volju Bileamu. To što je Bileam pitao Boga drugi put, dokazuje da u svome srcu nije bio voljan učiniti Božju volju i da se nije htio odreći „nagrade za vračanje“ (red. 7).
Bog je Bileamu nametnuo ograničenje; što bi trebalo bilo dovoljno da ga upozori. Ako je stvarno govorio ono što mu je Bog bio rekao, nije bilo izgleda da će zaraditi svoju nagradu: Bog nipošto ne bi dopustio da njegov narod bude proklet. No opaki prorok je postupio na svoj način.
Svi mi možemo naučiti nešto iz tog događaja. Ako znamo da je naša namjera u suprotnosti s Božjom voljom, zašto uopće svojim molitvama pokušavamo navesti Boga da se predomisli? Bog nam može dopustiti da učinimo što želimo, ali to će biti samo na našu štetu.
Nikada ne bismo smjeli zaboraviti da je Bog svakom kršćaninu koji iskreno traži Njegovu volju i prema njoj postupa obećao dati svoj bogat blagoslov, koji vrijedi daleko više od bilo koje druge nagrade.
Današnje čitanje: Postanak 30,25-43 · Psalam 17,8-15
Mobilna aplikacija: