Ne boj se kada se netko obogati, kada se poveća slava njegova doma; jer kada umre, neće ništa sa sobom odnijeti: neće za njim sići slava njegova.
Psalam 49,16.17
“Sve ovo moram ostaviti za sobom!”
Jules Mazarin (1602.-1661.), francuski kardinal i diplomat, bio je ministar koji je dugo vremena vladao Francuskom.
Svojim prihodima od brojnih služaba stekao je ogromno bogatstvo. U Parizu si je dao sagraditi palaču za smještaj svoje opsežne knjižnice i mnogih vrijednih slika.
Grof od Brienne bio je svjedokom toga kako je Mazarin nedugo prije smrti još jednom s krajnjim naporom prošao svojom umjetničkom galerijom.
Pritom je neprestano mrmljao: „Sve ovo moram ostaviti za sobom!“
Već je bio vrlo slab i morao je zastati nakon svakog koraka. Zatim bi ponovno rekao: „I ovo! Koliko sam se samo trudio da to nabavim! Kako to bez žaljenja mogu ostaviti za sobom! Tamo kamo idem, neću ga više vidjeti!“
Bilo da se radi o bogatstvu, poštovanju ili moći – sve što je bitno ovdje na zemlji mora jednog dana biti ostavljeno.
Zato nas je Isus Krist tako ozbiljno poticao: „Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju i gdje kradljivci provaljuju i kradu; nego sabirite sebi blago u nebu … jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše“ (Matej 6,19-21).
Odlučujuće je pitanje: uza što prianja naše srce? Što je bilo ispunjenje mog života i koji je njegov cilj?
Je li moje srce privrženo Kristu, koji je žrtvovao svoj život za mene?
Tek tada je on moje „blago“, zajedno sa svime što mu pripada.
To blago je zauvijek sigurno u nebu.
Današnje čitanje: Jeremija 44,1-10 · Rimljanima 11,11-21
Mobilna aplikacija: