Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti.

Psalam 51,7; 1. Ivanova 1,9

Volim se prisjetiti zima iz svojeg djetinjstva i igara koje smo se igrali u snijegu. Nije bilo ničeg ljepšeg od toga, ali ne bi prošlo ni par sati i snijeg više ne bi bio blještavo bijel, nego prljavo siv. Kako smo se samo radovali idućeg jutra kad bismo otkrili da je napadao nov, prekrasno bijeli snijeg. Snjegović i staze za sanjkanje bile su ponovno prekrivene. Bio je to čisti užitak!

Kakva li prekrasnog prikaza oproštenja grijehâ! Naše srce može biti okaljano zlim djelima, ali ako ih ispovjedimo, Isus sve „prekriva“. Njegovo djelo na križu vrijedi za sve naše grijehe: On ih je sve nosio. Ako ih priznamo Bogu, On nam oprašta jednako kao što otac oprašta svojem djetetu; jer nas Kristovo djelo čisti, kao što snijeg prekriva krajolik.

Ponekad nam čak i ako smo sigurni da nam je Bog oprostio može biti teško prihvatiti savršenstvo Kristovog djela i Božjeg potpunog oproštenja, osobito kad počinimo grijeh koji je, po našem mišljenju, ozbiljan. No apostol Ivan jasno potvrđuje: „Krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha“ (1. Ivanova 1,7). Ne postoji crni popis grijeha koje Bog neće oprostiti ili koje mi sami možemo iskupiti. I ne radi se o osjećaju da nam je oprošteno, nego o vjerovanju Božjem obećanju.

Đavao nas uvijek pokušava osuditi i vezati naše grijehe na nas. No Bog oprašta; On nas oslobađa od njih i više ih se ne prisjeća (Hebrejima 10,17).

Današnje čitanje: Ezekiel 46,1-24 · Psalmi 147,11-20

• Android
• iOS