Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.
Ivan 9,25
On nikada nije vidio lice svoje majke, ni sunce, ni cvijet.
Nikada nije mogao baciti pogled na sebe ili vidjeti svoje lice u ogledalu, jer je bio slijep od rođenja.
Za život je zarađivao prosjačenjem. Kad bi svake večeri dolazio kući, nije mogao vidjeti koliko je bio prljav od prašine s jeruzalemskih ulica.
Ponovno je prosio onoga dana kad je prolazio Isus. Slijepac nije primijetio da ga Spasitelj gleda.
Nije shvaćao da je u središtu pozornosti; no odjednom je osjetio kako mu netko maže glinu po očima i začuo riječi: „Idi se operi u bazenu Siloam!“
Što je sve to značilo? Morao je otići do Siloama i oprati se u bazenu?
Je li iz Isusovih riječi shvatio da je to „zato da bi se na njemu očitovala djela Božja“ (r. 3)?
Sve što znamo jest: učinio je ono što mu je Gospodin rekao i odjednom je mogao vidjeti svjetlo i ljude. Progledao je i došao iz tame na svjetlo.
Uskoro će sresti onoga koji ga je izliječio i pokloniti mu se.
Je li to samo lijepa stara priča? Ne, to se stvarno dogodilo!
A za nas to ima dublje značenje. Slijepac je prikladan slikovit prikaz svake osobe koja nije „progledala“ po Isusu Kristu.
Po naravi nitko nema sklonost gledati u Boga ili u sebe kako bi vidio vlastito nutarnje stanje (usp. Efežanima 4,18).
Po naravi ne poznajemo Božju ljubav i nemamo sigurnu nadu za vječnost.
Ali tko god povjeruje u poruku Spasitelja, Isusa Krista, progledat će.
Današnje čitanje: Jeremija 32,26-44 · Rimljanima 6,12-16
Mobilna aplikacija: