... jer gledam iz dana u dan ljude na putu u vječni pakao.

Gledam poznanike, gledam prijatelje, ljude koji su mi manje dragi i one koji su mi više dragi... Svi na istom putu, svi prema istom odredištu...

Ljudi koji odlaze u pakao s najboljim namjerama. Mnogi od njih "sigurni" da ne idu tamo. Mnogi od njih nesvjesni da je pakao stvaran.
Nasmiješeni, raspoloženi... Živi mrtvaci.

Pitate se sad možda; "Pa da li im kažem da su na putu u pakao?"...

Nekima sam to rekao po stotinu puta.Ti više i ne razgovaraju sa mnom.
Nekima sam to rekao samo par puta. Nasmijali su se  prihvatili moje riječi kao šalu.
Za neke ne znam ni kako da im pristupim...

Ne znam više što da radim i kako da doprijem do onih kojima je ovaj vidljivi svijet sve!
Ovaj svijet koji je toliko danas zagađen sa svim mogućim opačinama i u nastojanju da se sve te opačine "ozakone" ("legaliziraju"), a nitko (ili gotovo nitko) se protiv toga ne buni!
Svi gledaju samo na vlastiti interes i u skladu s time se ne žele s nikim sukobljavati, nesvjesni da im se njihove "slobode" i njihova vjerovanja i ono što im je preostlo od morala ukidaju malo po malo iz dana u dan!

Kako se nositi s ovom generacijom?
S ovim ljudima koji su slijepi pored zdravih očiju i gluhi pored zdravih ušiju?

Nije to jedna generacija... To su ljudi u dobi od 20 do 80 godina, svi zaslijepljeni sobom i samo sobom...

Briga za druge? Davna prošlost.
Saučešće? Samo na usnama.
Razumijevanje? Samo ako mislimo isto.
Novac? Riješenje za sve probleme.

To je to - nemam ovdje za ponuditi nikakave odgovore, samo pitanja i samo žaljenje.

Photo by Sasha Freemind on Unsplash

Za one koji razumiju engleski, https://youtu.be/zMk50msRg0o