Njezina krivnja je bila prevelika, njezin samoprijekor previše žestok...
Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti.
1. Ivanova 1,9
Majka joj je bila mrtva! Ona sama ju je bila nagovorila da se te noći tako kasno odveze kući!
Kako li se samo krivom osjećala ta mlada žena! Savjest ju je mučila. Nikada se neće moći osloboditi tog osjećaja krivnje. Usto se osjećala krivom pred Bogom. On bi bio pravedan ako bi je kaznio za sve ono pogrešno u njezinom životu. Započelo je strašno razdoblje njezina života. Htjela se sakriti od Boga i od ljudi. Toliko je prekoravala samu sebe da je zapala u očaj. Zar nije bilo izlaza iz toga?
Bog joj je došao u pomoć. On je, kao što je shvatila kasnije, već dulje vrijeme djelotvorno utjecao na nju. Naime, u pekari je radila neka prodavačica čija je smirena i prijateljska narav ostavila dojam na nju. Nekako je saznala da je ona kršćanka. Sada se prisjetila nje. Idući put kad je kupovala kruh ohrabrila se i porazgovarala s njom. Prodavačici je bilo više negoli drago da joj dođe u posjet sa svojim mužem. Tijekom posjeta dugo su razgovarali uz otvorenu Bibliju.
No utjeha Biblije nije došla sama po sebi. Njezina krivnja je bila prevelika, njezin samoprijekor previše žestok. Odnose li se biblijski redci o Božjoj ljubavi, Njegovom opraštanju i vječnom spasenju i na nju? Tek postupno je saznala da je Krist došao spasiti izgubljene ljude poput nje „i očistiti nas od svake nepravednosti“.
Kad nam je pričala svoju priču, na licu smo joj vidjeli radost. Sa sigurnim uvjerenjem je bila u stanju reći: „Gospodin Isus je umro iz ljubavi prema meni. On je na križu nosio moju krivnju i uredio sve što se ticalo mene.“
(zaključak)
Današnje čitanje: Amos 5,1-13 · Izreke 23,26-35
Mobilna aplikacija: