Stoga ću je, evo, primamiti ... i utješno joj govoriti.
Hošea 2,14
Neka mlada žena što je listala knjige izložene na našem štandu radosno nam je ispričala kako je četiri godine prije toga našla put do Boga.
Sve je počelo kad nije mogla zaspati. Kad god bi legla u postelju obuzela bi je neizreciva uznemirenost. Nekoliko puta joj se dogodilo da zadrijema u vozilu na svojem dugom putu na posao.
Mlada dama je odbijala uzimati tablete za spavanje, ali što da učini? Jednoga dana je na putu do posla prošla kraj niza plakata. „Čitaj Bibliju!“ pisalo je na prvom, a nakon stotinu metara ponovno: „Čitaj Bibliju!“ Treći plakat bio je isti: „Čitaj Bibliju!“
Jedne večeri, kad ponovno nije mogla zaspati, nadošla joj je misao: „Čitat ću Bibliju. To je, vjerojatno, dosadno, ali ću možda od te jednoličnosti zaspati.“ No sve je ispalo drugačije: njezino „uspavljivanje“ pokazalo se krajnje živahnim. Idućih dana je u Bibliji otkrivala sve više i više toga što ju je pogađalo duboko u srce.
I dalje je imala teškoća sa spavanjem: njezina uznemirenost se pojačala. No jednoga dana je u nekom kršćanskom dnevnom čitanju pročitala dirljivu pripovijest. Kad ju je posjetila majka, ispričala joj je o tome pa su nadugo pričale o Bogu i čovjeku, krivnji i oproštenju, životu i smrti. Kako je bilo kasno, majka je predložila da prenoći kod nje, ali je kći, osjećajući da joj je potreban mir, rekla: „Molim te, idi kući!“ Na putu kući majka je doživjela kobnu nezgodu.
(nastavlja se sutra)
Današnje čitanje: Amos 4,1-13 · Izreke 23,13-25
Mobilna aplikacija: