Jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, rekavši: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”
A drugi ga prekori, rekavši: “Zar se ne bojiš Boga ni ti koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi, jer primamo ono što smo djelima zaslužili: ali ovaj ništa loše nije učinio.”
Luka 23,39-41
Dva puta – dva svršetka (2)
Jedan od zločinaca razapetih s Gospodinom Isusom u posljednjim trenucima svojega života izrugivao se Sinu Božjemu. Drugi je iznenada izrekao potpuno neočekivane, značajne riječi kakve su mogle poteći samo od žive vjere u Krista. On je najprije ukorio svojeg sudruga zločinca te se tako ogradio od njegova izrugivanja te se zauzeo za Isusovu čast.
Potužio se za to što njegov suučesnik ne pokazuje strah od Boga iako je na križu „pod istom osudom“. Priznao je da su njih dvojica u potpunosti zaslužila svoju osudu i uviđao je da je to Božji zahvat. Moguće je da se prisjetio što je u svojem djetinjstvu bio čuo o Mesiji. No ono što je najvažnije jest to da je prevladao prepreku na kojoj i danas pada većina ljudi: priznanje vlastite krivnje.
Gledano objektivno, to je bio svršetak života dvojice muškaraca koji su pali vrlo, vrlo nisko. No u tim posljednjim trenucima njihovi su životi krenuli različitim smjerovima. Jedan od njih prigrlio je spasonosnu vjeru. Koliko shvaćamo iz Gospodinovih riječi, on je sada s Isusom u raju, u mjestu istinske radosti, i to već gotovo dvije tisuće godina. Onaj drugi je jednako dugo u mjestu mučenja.
Prihvaćanje ili odbacivanje Isusa Krista i danas određuje svršetak životnog puta koji odabiremo za sebe.
(nastavlja se u srijedu)
Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 32,34-52 · Efežanima 2,11-16
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV