A kada se razdanilo … razabraše neki zaljev niske obale, na koju, bude li moguće, naumiše nasukati lađu.
I, kada podigoše sidra, … zaploviše prema žalu. Uletjevši na mjesto gdje se susreću dvije struje, nasukaše lađu: pramac se čvrsto nasadi i ostade nepomičan, dok je krmu lomila žestina valova. Nakana vojnika bijaše pobiti uznike da ne bi koji isplivao i pobjegao, ali ih stotnik, htjevši spasiti Pavla, odvrati od te njihove nakane te zapovjedi da oni koji mogu plivati poskaču prvi i iziđu na kopno, a ostali, neki na daskama, a neki na drugim razbijenim dijelovima lađe. I tako svi neozlijeđeni umakoše na kopno.
Djela 27,39-44
Misli o Djelima apostolskim (195)
U zoru su s lađe ugledali neki zaljev, ali nitko nije mogao prepoznati koja je to zemlja. Vjerojatno se radilo o otoku Malti, na kojoj su mornari bili poznavali samo luku Valettu.
Nakon što je tijekom noći preko palube pobacan ostatak tovara, mornari su podigli sidra i zaplovili prema obali. No lađa se nasukala na grebene koji su se nalazili pod površinom i čvrsto se nasadila na njih.
Dužnost vojnikâ je bila osigurati da ne pobjegne nijedan od zatvorenika. Zbrka ih je navela da u pogledu toga postupe okrutno. No zapovjednik se uzdao u Pavla i bio mu je zahvalan. Nakana mu je bila da zaštiti apostola i zatvorenike. Tako je na posljetku svatko s lađe stigao na kopno. Bog je održao svoje obećanje!
(nastavlja se iduće nedjelje)
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by David Boca on Unsplash