A kada dođe (Duh Sveti), on će ukoriti svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog osude.
(Ivan 16,8)
Gospodin Isus Krist je svojim učenicima bio objasnio da će On na križu trpjeti i umrijeti za grešnike, ali da će uskrsnuti i vratiti se svome Ocu u Nebo. Oni su se zbog toga ražalostili, no Gospodin im je rekao da ih neće ostaviti „kao siročad“ nego da će namjesto sebe poslati drugog Tješitelja ili Pomoćnika, Svetoga Duha.
U drugom poglavlju Djela saznajemo da je Sveti Duh, kao jedna od osoba Trojstva, deset dana nakon Gospodinova uzašašća u nebo sišao na Zemlju da se nastani u svima onima koji vjeruju u Sina Božjega i Njegovo djelo pomirenja.
Takvima je Sveti Duh sila njihovog novog bogomdanog života. On ih vodi u razumijevanje Božje riječi, posreduje za vjernike kod Boga i jamac je za to da će oni postići svoj nebeski cilj i primiti blagoslov u svoj njegovoj punini. Stoga na Zemlji više nije Krist, nego Sveti Duh. Slijedom toga postoje tri činjenice koje svijet nevjernika ostavljaju bez isprike:
Njihov grijeh je utvrđen; jer se ne žele pokoriti Sinu Božjemu, nego su ga odbacili i razapeli.
Unatoč toj nepravdi Bog je iskazao svoju pravednost uskrisivši Isusa Krista i davši mu najviši položaj sebi zdesna.
Prisutnost Svetoga Duha na Zemlji svjedoči o Gospodinovoj pobjedi nad đavlom na križu. „Vladar ovoga svijeta je osuđen“ (red. 11) i njegova vječna kazna će ga sustići – i ne samo njega, nego i sve one koji njega slijede odbacivši Sina Božjega.