Daj, stoga, svome sluzi razborito srce ... kako bih mogao razlučivati između dobra i zla.
1. Kraljevima 3,9
Koliko li će više krv Krista … očistiti vašu savjest od mrtvih djela da služite živome Bogu?
Hebrejima 9,14
Svrha naše savjesti
Kako bismo razlikovali dobro od zla potreban nam je neki osjetilni organ u pogledu morala, neka vrsta mjernog uređaja. Ali svaki mjerni uređaj mora biti podešen kako bi dao točno očitanje. Naša savjest može biti dobra, slaba, opterećena ili okorjela, a potrebno je utvrđeno mjerilo, koje mi sami u sebi nemamo.
Uzmimo ovaj primjer: kada netko vozi vozilo, dopuštena brzina ne ovisi o njegovoj odluci, već je određena prometnim propisima. Što je mjerilo prema kojem čovjek treba živjeti svoj život na zemlji? To je ono što je odredio Bog i može se pronaći u Bibliji.
Ono nam pokazuje kako je prvi ljudski par ubrzo ustupio mjesto zlu – Bog to naziva grijehom – i njihovi potomci su ih nasljedovali. Čovjekova savjest ukazuje na njegovu krivnju pred Bogom, ali ljudi za to ne mare i bježe od Boga.
Kasnije je Bog dao starozavjetni Zakon, kako bi probudio savjest i nanovo je „podesio“. Ne možemo se držati Zakona. Zakon ne može osloboditi našu savjest od svakog tereta i očistiti nas od naših grijeha, nego samo krv Isusa Krista (usp. 1. Ivanova 1,7).
Tko god polaže pravo na pomirbenu smrt Isusa Krista, dobit će čistu savjest. I dalje ćemo trebati dopuštati Božjem svjetlu da neprestano podešava našu savjest, kako bismo bili u stanju jasno prosuđivati; tada će ona biti poput prozora koji je očišćen kako bi kroz njega mogla sjati sunčeva svjetlost.
Današnje čitanje: Tužaljke 4,7-22 · Psalam 45,11-18
Mobilna aplikacija: