Ako u svjetlu hodimo, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim i krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.
1. Ivanova 1,7
Svjetlo je bitna značajka Boga. Bog je svjetlo sâm u sebi (red. 5). U doba Staroga zavjeta to je svjetlo u velikoj mjeri bilo skriveno.
Kovčeg saveza je bio znak Božje prisutnosti među Njegovim narodom, ali je i u svetištu u pustari i kasnije u jeruzalemskom hramu stajalo u tami.
Grijeh je odvojio ljudski rod od Boga, a djelo otkupljenja koje je izvršio naš Gospodin još nije bilo dovršeno. U ono doba su čak i starozavjetni vjernici mogli samo djelomično prepoznati Boga.
To se promijenilo tada kada je na zemlju došao Gospodin Isus.
On je došao kao svjetlo svijeta. Otkrio je Boga u Njegovom suštinskom biću, a svojom smrću postavio je temelj tome da prepoznamo tko Bog jest. Bog je sada u svjetlu, nakon što se u potpunosti objavio.
Kad je Gospodin Isus umro, zastor u hramu razderan je od vrha do dna. Svjetlo je prodrlo u tamno područje Božjeg prebivališta pa sada možemo slobodno stati pred Njega i voditi svoj život u svjetlu.
To je jedan vid položaja svakog Božjeg djeteta.
Hodimo u svjetlu; na uživanje nam je dano puno Božje otkrivenje u Gospodinu Isusu.
Primjenjiva posljedica toga je naše međusobno zajedništvo. Zajedno tvorimo Božju obitelj i radujemo se toj činjenici.
Naše se zajedništvo temelji na činjenici da nas je krv Isusa Krista očistila od naših grijeha.
Naša je krivnja uklonjena: iz tame smo došli na svjetlo, i što smo više zaokupljeni Gospodinom Isusom i Njegovim djelom na križu, to više ćemo cijeniti svjetlo u kojem stojimo.
Današnje čitanje: Sefanija 1,1-18 · Marko 10,32-45
Mobilna aplikacija: