Zbog toga ga Židovi još više nastojahu ubiti; jer ne samo što je prekršio subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem izjednačujući sebe s Bogom.
Ivan 5,18
Optužba da se predstavlja kao Sin Božji kasnije je dovela do Isusovog raspeća. Jasno je da su vođe naroda dobro razumjele što je Gospodin Isus mislio izrazom „Sin Božji“.
Isus je sebe Sinom Božjim nazivao u mnogim prigodama, ili je to potvrdio kad su ga učenici time smatrali (vidi: Ivan 5; 9,35; 11,4; 1,49; Matej 16,16). No nikada nije mislio da mu je Bog samo dodijelio titulu „Sin Božji“ u nekom trenutku Njegovog zemaljskog života ili ga usvojio kao Sina, jer tada ne bi bio drugo doli uzorno ili savršeno ljudsko biće.
Gospodin Isus je objavio da je bio Sin s Ocem unatrag u vječnosti, to jest da je On sâm bio Bog jednak u biti s Ocem. Ali od tada su se ljudi razilazili u pogledu te Njegove tvrdnje.
Pravi vjernici Isusa vide kao vječnog Božjeg Sina, koji je postao čovjekom da nas odvede natrag Bogu. Isus Krist je došao od Boga. Bog Sin je napustio slavu Neba pa je, stoga, jedini koji nam može otkriti Boga iz neposrednog osobnog iskustva. Jedino u Njemu možemo prepoznati Boga u Njegovom istinskom biću ljubavi, strpljenja i milosti.
Putem svoje pomirbene smrti Isus je jedini put do Boga.
Sve ovisi o tome kako stojimo u pogledu Sina Božjega. Četvorica evanđelista nam ga zorno prikazuju, tako da možemo donijeti odluku. I Njegovo uskrsnuće, koje je uvjerljivo posvjedočeno, potvrđuje da je Isus doista Sin Božji (vidi: Ivan 20,30.31; Rimljanima 1,1–4).
(zaključak)
Današnje čitanje: Postanak 44,1-17 · Psalam 31,10-17
Mobilna aplikacija: