Ali ti, Betleheme Efrato, premda si malen među tisućama Judinim, ipak će mi iz tebe izići onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji su iskoni od davnine, od vječnosti.
Mihej 5,2
Rođenje Sina Božjeg u Betlehemu bilo je početna točka za velike, veličanstvene blagoslove koje je Bog namijenio ljudskom rodu. Usprkos svoj našoj radosti u tome pogledu, ne smijemo zaboraviti osobitu radost koju je ono donijelo srcu samoga Boga. Naš redak govori: „Iz tebe će mi izići.“ U Otkupitelju koji je trebao doći trebala se ispuniti Božja nakana u pogledu Izraela i ostalih naroda: „Tajna njegove volje po svojoj dobrohotnosti što je već prije u sebi naumio: da u provedbi punine vremena objedini u Kristu sve, i ono što je na nebesima i ono što je na zemlji; u njemu“ (Efežanima 1,9.10).
Mesija je došao ostvariti Božju nakanu, „po onome što je u mome srcu i u mome umu“ (vidi: Ivan 6,38; 1. Samuelova 2,35), i Bog mu je dao svjedočanstvo u pogledu svoje radosti i zadovoljstva (Matej 3,17; 17,5).
Današnji redak iz Biblije pokazuje nam da je Mesija morao biti nešto više negoli običan čovjek: Njegov je „iskon od davnine, od vječnosti“. Premda u Starom zavjetu još nije bilo otkriveno trojstvo Božanstva, postoje pokazatelji u pogledu njega, kao što je to u ovom retku. No mi sada u štovanju dok razmišljamo o Njegovoj slavi možemo promotriti cjelokupno Božje otkrivenje u Njegovom Sinu (Ivan 1,14.18).
„Promatrali smo slavu njegovu, slavu kao u jedinorođenoga od Oca, punog milosti i istine.“
Današnje čitanje: Ezekiel 44,15-31 · Psalmi 146,1-10
Mobilna aplikacija: