Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge.
Marko 10,45
Marko (ili Ivan Marko, kako ga još zovu) je bivši suradnik apostola Pavla i bio je zajedno s njim kad je on pošao na svoje prvo misijsko putovanje. U početku nije dragovoljno surađivao u svemu. Iz Djela 13,13 i 15,37.38 vidimo da nije htio nastaviti putovati s Pavlom kako bi mu pomagao, nego se odvojio od njega.
Kasnije čitamo da je to bilo sređeno (2. Timoteju 4,11). Možda smo iznenađeni što mu je Bog, uz takvu prethodnu povijest, dao zadaću da Gospodina Isusa predstavi kao savršenog Slugu, jer je to tema evanđelja koje je napisao. Mora da mu je njegov vlastit neuspjeh u radu otvorio oči za neusporedivu odanost Božjeg vjernog Sluge.
Ključna riječ tog evanđelja je „odmah“ ili „smjesta“. Budući da je neprestano bio djelatan za svog Boga, Isus Krist je istaknut kao čovjek na zemlji. U njemu nema rodoslovlja. Zašto ne? Zato što podrijetlo sluge nije važno. Marko ni Gospodinove propovijedi ne zapisuje doslovno. Gospodin u svemu bez zastoja nastavlja s poslanjem koju mu je dao Njegov Bog, a to je djelo koje je obavio na križu, Njegovo uskrsnuće i uzašašće.
Na svršetku Markovog evanđelja nalazimo uskrsloga Gospodina, koji zauzima svoje mjesto zdesna Bogu, dok Njegovi učenici nastavljaju s djelom koje je njihov Učitelj započeo u svijetu.
Zatim je rečeno: „Gospodin je surađivao s njima“ (16,20). Tu ga opet ga vidimo kako služi, i On to još uvijek čini upravljajući djelom koje Njegove sluge trenutno obavljaju: širenjem Evanđelja, naučavanjem kršćanskog nauka i pružanjem praktične pomoći gdje god je potrebna.
Današnje čitanje: Hagaj 1,1-15 · Marko 11,12-19
Mobilna aplikacija: