Zar svima vama koji prolazite to ništa ne znači? Pogledajte i vidite ima li boli kao što je moja bol, koja mi je nanesena, kojom me GOSPODIN ucvilio u dan svoga žestokoga gnjeva.
Tužaljke 1,12
Te dirljive riječi govor su Jeruzalema, grada koji je u ono doba morao gorko trpjeti posljedice nevjernosti Bogu. Gledano proročanski, prepoznatljivo je nešto od težine buduće osude, po kojoj će Bog svoj narod, Izrael, odvesti u blagoslove tisućgodišnjeg kraljevstva. I, kao što je to često u Starom zavjetu, možemo vidjeti primjenu toga na Gospodina Isusa, koji je u svojem životu iskusio velik dio patnje svog naroda, kako tijekom, tako i prije svog vremena.
Može li itko današnji redak čitati ne pomislivši na Kristov križ? Viseći na njemu, On postavlja to pitanje očekujući odgovor. On ne traži odobravanje. On to pita zato što tvoja vječna sudbina ovisi o odgovoru koji ćeš dati. Jesi li samo promatrač u prolazu, koji će zaboraviti ono čemu je bio svjedokom? Ako ga vidiš samo kao mučenika, varaš se! Tamo si ga poslao ti sa svojim grijesima i nedjelima, a zadržala ga je Njegova ljubav prema tebi.
Bilo je mnogo patnika na ovom svijetu, poput Joba, Josipa i Jeremije. Tjelesna ili duševna patnja zapravo je posljedica ulaska grijeha u svijet. Ali tamo na križu On nije patio ni za kakvu nepravdu koju je učinio. On je bio jedina bezgrešna osoba koja je ikada živjela. I nije patio samo od ljudske mržnje, nego i pod Božjom osudom kao nositelj grijeha. Tamo je patio za druge. Do toga da pretrpi tako bolno iskušenje nije ga dovela njegova vlastita krivnja, nego beskrajna odanost.
Današnje čitanje: Job 13,1-28 · Djela apostolska 9,17-30
Mobilna aplikacija: