No neki muškarci pristadoše uz njega i povjerovaše: među njima bijaše Dionizije Areopagit i žena imenom Damara, i drugi s njima.
Djela 17,34
U Ateni, drevnom središtu mudrosti i filozofije, Pavao je građanima propovijedao Evanđelje Isusa Krista. Predstavio je Boga kao Stvoritelja i Svedržitelja te posvjedočio da Bog sada zapovijeda svima da se od svojeg života u grijehu i od poganstva okrenu k Njemu, jedinom pravom Bogu.
Obraćenje nije Božja neobvezujuća preporuka ljudskom rodu, nego božanska zapovijed; i čovjek tu Božju zapovijed ne može izbjeći bez osobne patnje, to jest vječne štete.
Kako su se Atenjani ponijeli kad su čuli Božju poruku? Na tri svojstvena načina: neki su se ismijavali. Oni koji su se klanjali lažnim bogovima prezrivo su se odnosili prema vjeri u živoga Boga. Čak i danas ima onih koji ismijavaju kršćansku vjeru, no sami čvrsto drže svakojake praznovjerne običaje i vjerovanja.
Drugi su željeli ponovno slušati Paula. Ali „odgađanje ne znači da se nešto neće dogoditi“ izreka je koja upozorava na ozbiljne posljedice kada se primijeni na vječno spasenje. Može ispasti da će biti prekasno! Tada više neće biti daljnje mogućnosti za donošenje odluke.
Konačno, u Ateni je bilo onih koji su povjerovali. Oni su prihvatili Božju riječ. Među njima je bio Dionizije, jedan član sudskoga vijeća po imenu Areopagit i, uz ostale, žena imenom Damara. Društvo onih koji će jednoga dana biti u slavi Neba obuhvaća neke od poznatih i mnogo nepoznatih osoba. Kod Boga naše podrijetlo i društveni položaj ne igra nikakvu ulogu. U Njegovoj „knjizi života“ ima mjesta za svakoga da bude upisan u nju.
Današnje čitanje: Postanak 47,1-12 · Psalam 33,12-22
Mobilna aplikacija: