jer što zajedničkoga ima pravednost s bezakonjem? i kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom?
2. Korinćanima 6,14
Kad je apostol Pavao pod vodstvom Duha Svetoga napisao te riječi Korinćanima, nesumnjivo je mislio na starozavjetnu zapovijed u Zakonu: „Nemoj orati s volom i magarcem zajedno“ (Ponovljeni Zakon 22,10). On taj prikaz uzima kako bi pokazao da ne bismo trebali biti povezani („ujarmljeni“) ni sa čime što je tuđe našem duhovnom životu. Dvije imenovane životinje imaju posve različite naravi.
Kad netko tko pripada Gospodinu Isusu poduzima nešto s nevjernom osobom stupanjem u blizak odnos s njom ili težeći istim ciljevima, primjerice putem braka ili poslovne suradnje, tada je „neprimjereno ujarmljen“. Uvijek će biti u nepovoljnom položaju, jer je on taj koji ima što izgubiti: naime, zajedništvo sa svojim Gospodinom.
U takvim odnosima postoji važna granica u vezi suradnje sa svijetom. Kako još živimo u svijetu, ne možemo izbjeći sve veze s nevjernicima. U školi, na poslu i u svakodnevnom životu moramo se nositi i raditi s nevjernicima. No čim postoji obveza uzajamnog međuodnosa, granica je prijeđena i zajedništvo s Gospodinom pati. Ako svjetska načela utječu na nas toliko da postajemo ovisni o njima, udruživanje nije po Božjoj volji.
Možda neće biti lako postupiti ispravno u svakom slučaju, ali Gospodin neće napustiti one koji mu se iskreno obraćaju (vidi: Psalam 112,4; Izreke 2,7).
Današnje čitanje: Postanak 36,1-43 · Psalam 22,1-9
Mobilna aplikacija: