Štoviše, najradije sve smatram gubitkom zbog izvrsnosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega.
Filipljanima 3,8
Stjecanje znanja zahtijeva predano bavljenje s nekim osobitim područjem. To znači razumjeti ono temeljno – svrhu, građu, zakone povezane s nekom temom – i zatim izvući točne zaključke. Taj proces učenja može biti naporan i dugotrajan.
U slučaju Saula iz Tarza nije bilo tako. Po otkrivenju Gospodina Isusa odjednom je dobio potpuno novo, duboko znanje. Do tada je odlučno progonio neprijatelje židovskog naroda i, kako je mislio, prekršitelje Božjeg zakona. Ali nevjerojatna svjetlost, sjajnija od sunca, oduzela mu je vid bacivši ga na zemlju i začuo je glas gdje govori: „Ja sam Isus koga ti progoniš“ (Djela 9,5).
Od odlučnog progonitelja postao je bespomoćna osoba koju je trebalo voditi za ruku. Međutim, istodobno je u njegovo srce u izvanrednoj mjeri ušlo svjetlo, a Bog je u njemu počeo otkrivati svog Sina (vidi: Galaćanima 1,15.16). Sve poslanice koje je napisao taj apostol svjedoče o „slavnom evanđelju“ (1. Timoteju 1,11).
Pavao je upoznao izvrsnost „čovjeka Krista Isusa“, Njegovu jedinstvenost, Njegovo božansko postojanje od vječnosti i Njegov jedinstven položaj u stvaranju. On priznaje da je On „glava nad svime“ i „glava tijela“ (crkve), „prvorođenac od mrtvih“, „knez života“. Nasuprot tome, sve drugo je izblijedjelo. Zemaljske izglede, slavu, čast, moć, utjecaj i bogatstvo Pavao je smatrao „gubitkom“ i „smećem“ u usporedbi s izvrsnošću Onoga koji je „najistaknutiji između njih deset tisuća“ (Pjesma nad pjesmama 5,10)
Današnje čitanje: Postanak 45,1-15 · Psalam 32,1-5
Mobilna aplikacija: