i to nije od vas: Božji je to dar; ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.
Efežanima 2,8.9
Iz ovog retka tako bogatog sadržajem prozborit ćemo o tri izraza: „milošću“, „spašen“ i „po vjeri“.
Prvi od njih, „milošću“, pokazuje nam da ljudski rod ne može uživati u živom odnosu s Bogom putem vlastitih napora. Potvrđuje to kraj retka: na temelju djela ne može se spasiti nitko, tako da se nitko neće moći hvaliti. „Milošću“ znači da je biti spašen od naše otuđenosti od Boga naklonost. Bog nas u odnos sa sobom želi dovesti bez naplate. Nigdje u Bibliji ne stoji da nam naš uredan život daje pravo da uđemo u Božju prisutnost.
Budući da je čovjek lišen te životne veze s Bogom, duhovno je mrtav u svojim grijesima (vidi: Efežanima 2,1). On je beznadno izgubljen i treba Spasitelja kojega nam je dao Bog. On je poslao svojega Sina, Isusa Krista, da nas spasi od naših grijeha. Svi koji to izbavljenje prihvate kao Božju milost, od tog su trenutka spašeni.
Te bi nas misli mogle dovesti do raširenog, ali lažnog zaključka da će na posljetku svatko biti spašen. Treći izraz, „vjerom,“ proturječi toj zamisli. Spašeni su samo oni koji osobno prihvate tu ponudu milosti. Oni time dokazuju da se pokoravaju Bogu i vjeruju ono što On kaže.
Milost je rudnik bogatstva
Otvoren ubogima;
Milost je suveren izvor zdravlja;
To je život zauvijek.
Današnje čitanje: Postanak 34,1-31 · Psalam 20,1-10
Mobilna aplikacija: