Onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me poslao ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. … Dolazi čas, već sada je, kada će mrtvi čuti glas Sina Božjega; i živjet će oni koji čuju.
Ivan 5,24.25
Razred je učio sprezanje pomoćnoga glagola „biti“ u sadašnjem i prošlom vremenu. Učiteljica je objasnila: „Prošlo vrijeme označava nešto što je svršeno. Ako kažem: ‘Bio sam bolestan’, to znači da više nisam bolestan.“ Učenici su iznijeli još primjera: „Bio sam mlad, sada sam star“. „Bio sam tužan, sada sam sretan.“ „Bio sam mrtav, sada sam živ.“
Đuro se odmah javio za riječ: „Učiteljice, ne može se reći ‘bio sam mrtav“. Kad je netko mrtav, ne može govoriti!“ Đuro je bio u pravu. Taj primjer je bio netočan.
No u knjizi Otkrivenja nalazimo upravo tu izjavu iz usta Čovjeka, Isusa Krista, koji je apostolu Ivanu rekao: „Ja sam onaj koji živi; i bijah mrtav, i gle, živ sam zauvijek“ (Otkrovenje 1,18).
Te riječi imaju golemo značenje: Isus je umro, no više nije mrtav! On je jednoga dana zaista umro, prikovan na križ. Sahranili su ga, ali je nakon tri dana ustao od mrtvih. Nakon Njegova uskrsnuća vidjeli su ga, čak i dotaknuli, brojni svjedoci.
Danas On može reći „Bio sam mrtav“. Dok čitaš ove retke On je i dalje živ i obećao je: „Onaj tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ (Ivan 11,25). Njegovo uskrsnuće je dokaz da je porazio smrt i da ima moć uskrisiti one koji vjeruju u Njega. On će provesti u djelo ono što je obećao. No obećao je i da je „onaj tko … vjeruje …“, od toga trenutka „prešao iz smrti u život“
Današnje čitanje: Postanak 6,13-22 · 1. Petrova 3,18-22
Mobilna aplikacija: