I počeše sustolnici među sobom govoriti: „Tko je ovaj da i grijehe oprašta?“
Luka 7,49
Farizej Šimun je pozvao Isusa Krista na objed. Farizeji su se od ostalih Židova razlikovali po tome što su Božji zakon i dodatne narodne predaje uzimali točno onako kako su bile ustanovljene. Pritom su, međutim, često bili prekomjerno ponositi i samopravedni.
Jesu li previdjeli činjenicu da je u Božjim očima ponositost loša kao i svaki drugi grijeh?
I jesu li si umislili da pred Boga mogu stati bez Otkupitelja?
Ne iznenađuje to što su farizeji neprestano predbacivali nešto Gospodinu Isusu. Nisu mogli podnijeti Njegovu nepotkupljivu pravednost, koja je pratila Njegovo božansko milosrđe. Stalno su pokušavali pronaći razlog za to da ga optuže, ali uzalud.
Objed u Šimunovoj kući već je bio počeo, kadli je iznenada ušla žena s alabastrenom bočicom ulja za pomazanje. Prišla je Isusu odostrag sva uplakana i svojim mu suzama oprala noge. Zatim ih je otrla svojom kosom i pomazala (vidi: red. 44).
Samodopadnog domaćina to nije dirnulo: nije uspio shvatiti zašto ta žena plače. Mislio je da bi Isus, da je prorok, znao tko i kakva je ta žena koja ga dotiče, jer je bila grešnica (vidi: red. 39).
Naravno da je Isus znao! On je ženi oprostio njezine mnoge grijehe i posvjedočio da je ona, za razliku od Šimuna, pokazala svoju ljubav prema Njemu.
I danas Isus poznaje našu opterećenu savjest. On vidi sramotu koju je grijeh natovario na nas.
Ali On vidi i tada kada je u nama prisutno istinsko pokajanje i čežnja za oprostom.
Sin Božji gleda u dubinu našeg srca i oprostit će nam svu našu krivnju, ako mu je priznamo.
Današnje čitanje: Izaija 66,1-24 · Marko 4,1-9
Mobilna aplikacija:
Ilustracija; Krist u kući Šimuna farizeja, Peter Paul Rubens, 1620