Dok je (kraljev službenik) silazio, u susret mu dođoše sluge te rekoše: „Tvoj sin živi.“ Tada se raspita od njih za sat kada mu je krenulo nabolje; i rekoše mu: „Jučer u sedam sati pustila ga je vrućica.“ Tako dozna otac da je to bilo istoga sata u koji mu je Isus rekao: „Sin tvoj živi“; i povjerova on i sav njegov dom. To je opet drugo čudo koje je učinio Isus kada je iz Judeje došao u Galileju.
Ivan 4,51-54
Misli o Ivanovom evanđelju (53)
Sin nekog kraljevog službenika bio je tako teško bolestan da za njega više nije bilo nade. Ali Isus je uvjeravao zabrinutog oca: „Sin tvoj živi.“ Je li u međuvremenu umro? Ne, moć Isusa Krista je zaustavila nadolazeću smrt.
Život je ono što danas općenito treba ljudskom rodu. Od pada je on zaražen grijehom, „bolestan je“ i suočava se s vječnom smrću. Nikakav način liječenja neće tu pomoći; čovjek treba oprost svoje krivnje i vječni život. Tu temu je Gospodin Isus razložio u sljedećim poglavljima.
Život sina kraljevog službenika održan je isključivo zahvaljujući sili Božjega Sina, koji ima „život u sebi“ (Ivan 5,26). Ipak, čovjeku koji je tražio pomoć bila je potrebna istinska vjera, a ne djela. Promotrimo kako je njegova vjera rasla.
Najprije je vjerovao da Isus može izliječiti njegovog sina (rd. 47,49).
Zatim je, prije negoli je vidio čudo iscjeljenja, povjerovao u ono što je Isus rekao (red. 50).
Od tada nadalje vjerovao je u Krista. Njegova mu je vjera donijela potpunu ovisnost o Kristu.
Na posljetku čitamo da je povjerovao čak i sav njegov dom (red. 53).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Izvor fotografije; https://www.seeyouinheaven.life/tag/john-451-54/
Današnje čitanje: Job 19,1-20 · Djela apostolska 11,19-30
Mobilna aplikacija: