A nakon dva dana ode (Isus) odande i pođe u Galileju. Jer sâm je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svome zavičaju. Kada je, dakle, stigao u Galileju, Galilejci ga primiše, pošto su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana: jer i oni bijahu pošli na blagdan. I dođe Isus opet u Kanu galilejsku, gdje je od vode načinio vino.
Ivan 4,43-46
Misli o Ivanovom evanđelju (50)
Isus je bio na putu iz Judeje u Galileju. On je svjesno i u poslušnosti svome nebeskom Ocu odabrao put kroz Samariju: On je „morao“ proći kroz Samariju (red. 4). Ono što se tamo dogodilo u ta dva dana bila je velika radost, kako za Njega tako i za Samarijance koji su u Njemu pronašli Spasitelja svijeta.
Nije li Isus mogao ostati duže u Samariji? Bio je svjestan da prorok nema časti u vlastitoj zemlji; pa što je mogao očekivati u Galileji? Samo odbijanje. Ali to ga nije spriječilo da tamo nastavi djelovati, jer je to bila Božja volja. Isus nikada nije tražio vlastitu čast.
Kako je Isus primljen u Galileji? Bio je dobrodošao: tamo nije bilo odbijanja ili mržnje. Izvana je sve izgledalo u redu, ali ako uzmemo u obzir pobude što su stajale iza te ljubaznosti, sve ispada drugačije. Galilejci su vidjeli čudesa u Jeruzalemu i zbog toga su bili zadivljeni Isusom. Samarijanci su, nasuprot tome, čuli Njegove riječi i zbog toga povjerovali u Njega. Isus je kao čudotvorac posvuda bio dobrodošao, kao proroka su ga odbacivali čak i Galilejci.
Slijedimo primjer Samarijanaca uzdajući se u Isusa i Njegovu Riječ! Tko god ga poznaje i oslanja se na Njega, može nastaviti živjeti svoj život u uzdanju.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Daniel 11,29-45 · Djela apostolska 4,23-31
Mobilna aplikacija: