Odgovori Isus i reče joj: „Svatko tko pije od te vode, ponovno će ožednjeti; ali onaj tko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja teče u život vječni.“ Reče mu žena: „Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim i da ne dolazim ovamo zahvaćati.“
Ivan 4,13-15
Misli o Ivanovom evanđelju (41)
Razgovor koji je Isus vodio sa Samarijankom na zdencu kod Sihara počeo je vrlo jednostavno. No kad je Gospodin spomenuo „živu vodu“ koju joj on može dati, žena je bila zatečena, jer je mislila samo na zemaljsko: svoje religijske običaje, svoj svakodnevan posao i svoje osnovne prirodne potrebe. Što je značilo ono duhovno, ono vječno o čemu je govorio Sin Božji?
Voda iz zdenca označavala je sve ono zemaljsko što nikada ne može utažiti žeđ ljudske duše. Novac, užici, karijera ili obveze i odnosi mogu dati privremeno, ali ne i trajno zadovoljstvo.
„Živa voda“, s druge strane, ima golem utjecaj na nečiji život. Kao prvo, utažena je žeđ duše, a kao drugo, ona je poput vrela što daje da voda žuboreći teče natrag do svojeg izvora. Kad netko primi novi život (vidi Gospodinove riječi Nikodemu u trećem poglavlju) i Svetoga Duha, njegova duša ne može zadovoljstvo i ispunjenje naći na zemlji, nego samo u Nebu, gdje mu je dom u njegovom odnosu sa samim Bogom.
Oni koji sve to znaju doista su sretni!
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Postanak 24,32-49 · Psalam 8,1-10
Mobilna aplikacija: