A žena Samarijanka mu reče: „Kako to da ti, koji si Židov, tražiš piti od mene, žene Samarijanke?“ jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Odgovori joj Isus: „Kada bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i on bi tebi dao živu vodu.“
Ivan 4,9.10
Isus je kroz Samariju trebao proći zbog toga da se odmori kod zdenca grada Sihara i na taj način sretne jednu Samarijanku. Kako mora da je bila iznenađena što joj jedan Židov govori pa čak i traži od nje da mu dade piti! Kao Židova ga je prepoznala po resama na rubu njegova ogrtača, koje je Židovima bilo zapovjeđeno nositi (vidi: Brojevi 15,38).
Isusov odgovor razjasnio je troje:
1. On je Boga objavio kao davatelja, što ta žena vjerojatno nije uviđala. Znala je ponešto o Zakonu, ali ovdje saznajemo što Bog očekuje od ljudskoga roda: da se sada Bog objavio u svojem Sinu kao Bog ljubavi, koji ljudima daje mnogo više negoli oni mogu zamisliti.
2. Ženu je učinio znatiželjnom. Ona je trebala upoznati samog Sina Božjega. Tko bi mogao pogoditi da je taj umorni putnik bio osobno Sin Božji?
3. Gospodinova nakana je, u stvari, bilo to da toj ženi dade nešto daleko bolje negoli ono što je On bio zatražio od nje. Spomenuvši „živu vodu“ nije mislio na prirodnu vodu, nego je govorio o Svetom Duhu, najvećem daru što ga vjernik može primiti (vidi: 7,38.39).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Postanak 16,1-16 · 2. Petrova 3,11-18
Mobilna aplikacija: