Tada dođe on do samarijskoga grada zvana Sihar, blizu zemljišta koje je Jakov dao svome sinu Josipu. Ondje bijaše Jakovljev zdenac. Isus, umoran od puta, sjede kraj zdenca; a bijaše oko šestoga sata. Tada dođe neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Reče joj Isus: „Daj mi piti.“ (Jer njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti nešto za jelo.)
Ivan 4,5-8
Ovdje imamo prekrasan, no nezamisliv prikaz! Stvoritelj svjetova, vječni Sin Božji, postao je čovjekom i „prebivao među nama … pun milosti i istine“ (Ivan 4, red. 14). U Njemu vidimo nekoga tko ide svojim putem kroz zemlju, ne na kraljevskom položaju s uzvišenim dostojanstvom, nego kao ponizan tuđinac, ne u kraljevskoj kočiji s pratnjom, nego pješice. On koji je bio bogat postao je siromašan, tako da mi po Njegovom siromaštvu možemo postati bogati (vidi: 2. Korinćanima 8,9). Vidimo ga gdje sjedi kraj zdenca iscrpljen i žedan. No On je vječni Bog, Stvoritelj svemira, koji se „ne umara niti se iscrpljuje“ (Izaija 40,28). On koji je stvorio svaku kap vode u svemiru bio je žedan na ovom svijetu.
Do zdenca je došla neka žena. Nju je čekao Sin Božji. U svoj jednostavnosti zatražio je da mu dade piti. Zdenac je bio dubok, a On nije imao posudu kojom bi zagrabio vodu. Nije li mogao izvesti čudo da utaži svoju žeđ? To je činio za druge, ali ne za vlastite potrebe. Gospodinu Njegova žeđ nije bila prva u mislima. On je bio poslan za spasenje svijeta (Ivan 3,17). Stoga je od nepoznate osobe zatražio vodu da nadvlada njezinu sumnjičavost, „ jer Židovi se ne druže sa Samarijancima“ (Ivan 4, red. 9).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Postanak 6,1-12 · 1. Petrova 3,8-17
Mobilna aplikacija:
Photo credits; https://zupavisoka.com/2023/03/11/zupni-listic-12-3-2023-izvor-vode-koja-struji-u-zivot-vjecni-voda-ziva-koju-dariva-krist/