U posljednji dan, veliki dan blagdana, stajao je Isus i vikao govoreći: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije. Onaj tko vjeruje u mene, kao što veli Pismo, ‘iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.’ ” (A to je rekao za Duha, kojega su trebali primiti oni koji vjeruju u njega: jer Duh Sveti još ne bijaše dân, jer Isus još ne bijaše proslavljen.)
Ivan 7,37-39
Misli o Ivanovom evanđelju (45/2026)
Blagdan sjenica se bližio kraju. Osmoga dana trebao je biti sveti saziv za narod Izraela, što je bio vrhunac njihove radosti (usp. Levitski zakonik 23,24.36).
Toga dana Isus je po drugi put propovijedao o „živoj vodi“.
Znao je da nijedan od židovskih blagdana ne može zadovoljiti duboke potrebe u dušama ljudi.
Također je znao da uz velik broj neprijateljski raspoloženih slušatelja postoje i neki koji to osjećaju.
Njegov poziv da dođu k njemu i piju osobito se odnosio na njih.
Gospodin je već Samarijanki na Jakovljevu zdencu bio ponudio vodu koja će utažiti svu žeđ (usp. Ivan 4). Ovdje je upotrijebio slikovit prikaz izvora.
U svojem objašnjenju otišao je korak dalje: ta voda, kada se jednom popije, teče dalje kao rijeke.
U oba odlomka voda je slikovit prikaz Duha Svetoga, koji nam omogućuje da već sada uživamo vječni život i da slavimo Boga u duhu i istini.
Osim toga, prebivanje Duha Svetoga čini vjernike blagoslovom za njihovu okolinu, poput izvora koji suhoj zemlji donosi ugodno osvježenje.
Od Pedesetnice, pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća, Duh Sveti prebiva u otkupljenima kao osoba Božanstva. Teško je zamisliti veći blagoslov.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Levitski zakonik 5,14-26 · Psalam 51,12-21
Mobilna aplikacija: