Jer svi oni koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji.
Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji i subaštinici Kristovi.
Rimljanima 8,14
Rimljanima 16.17
Tijekom svojeg obraćenja smo putem novog rođenja postali Božjom djecom. „Svima koji ga primiše on dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni od krvi, ni od volje tijela, ni od volje muškarčeve, nego od Boga“ (Ivan 1,12.13). Kao Njegova djeca, mi uživamo Božju beskrajnu ljubav. „Gledajte kakvu nam je ljubav darovao Otac, da se djecom Božjom nazivamo“ (1. Ivanova 3,1).
Bog nas je prihvatio kao svoje sinove. To se dogodilo tada kada smo bili zapečaćeni Svetim Duhom. Sada pripadamo Bogu, zato što nas je On usvojio. Nije nas primio kao sluge, nego kao sinove. Naš odnos s Njim nije obilježen strahom. Možemo mu se moliti s uzdanjem i, kao sinovi, iskusiti blizak odnos sa svojim nebeskim Ocem i poznavati Njegove misli.
„Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji i subaštinici Kristovi.“ Budući da smo „djeca“ i „sinovi“, mi smo i Njegovi baštinici. Njegova baština je Stvorenje u svoj svojoj cjelini. Bog će sve dati glavnom baštiniku, Isusu Kristu, koji u tu baštinu neće ući sam, nego zajedno s nama, sa svojim subaštinicima. S Njim ćemo vladati nad Stvorenjem.
Današnje čitanje: Postanak 7,1-16 · 1. Petrova 4,1-6
Mobilna aplikacija: