Reče mu Isus: „Želiš li biti savršen, idi prodaj što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago na nebu; i dođi i slijedi me.“
Matej 19,21
Pripovijest o bogatom mladiću koji je došao Isusu s jednim pitanjem, a zatim otišao uznemiren zbog odgovora, tragična je i ima poruku za nas.
Kod izraelskog naroda blagostanje je bilo znak Božjeg blagoslova za vjerne.
Bilo je znak Božje naklonosti i ispunjenja Njegovih obećanja Njegovom zemaljskom narodu.
Bog je osobito tom čovjeku bio dao mnogo blagoslova. To je u velikoj mjeri nalik onome što je doživjela većina nas u evropskim zemljama.
Prije nego što je Isus rekao mladiću neka ga slijedi, ovaj se trebao odreći tog „blagoslova“. Tada se otkrilo što mu je bilo u srcu. On je radije odabrao blagoslov negoli njegovog Darovatelja.
Nije li to opasnost za sve nas? Volimo kada nam sve ide dobro i smatramo da smo zaista zaslužili svoje blagostanje. No kako je pogrešno misliti da Bog nema ništa s time!
Ne upozorava nas uzalud Riječ Božja da se ne uzdamo u ono što posjedujemo, nego u Njega, Darovatelja svih dobrih darova. Naša srca trebaju pripadati Njemu, a ne materijalnim stvarima koje prolaze.
Tek tada nam je oslobođen put za to da slijedimo Njega.
Pogrešno postupanje s vidljivim, prolaznim blagostanjem može biti razlogom zašto postoji nedostatak ozbiljno nastrojenih učenika.
Sve dok mi kao otkupljenici ne odredimo ono što treba zauzimati prvo mjesto i dok se istinski ne odvojimo od onoga što stoji između nas i Njega, ne možemo iskreno slijediti Gospodina. Naša će srca ostati nezadovoljna.
Današnje čitanje: Job 2,1-13 · Djela apostolska 5,25-32
Mobilna aplikacija: