Jer ako svojim ustima priznaješ Gospodina Isusa i u svome srcu vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
Rimljanima 10,9
Religije koje su izmislili ljudi ne vode do Boga. Njihovi osnivatelji su mrtvi; njihovi posmrtni ostaci, ako nisu bili spaljeni, nalaze se na mjestu njihova ukopa. Međutim, u pogledu kršćanske vjere ističe se prazna grobnica u Jeruzalemu. To utvrđuje odlučujuću razliku između kršćanske vjere, koju je objavio sâm Bog, i religija ovoga svijeta.
Grob u Jeruzalemu je prazan jer je Isus Krist, Sin Božji, uskrsnuo od mrtvih. Ta činjenica, zajedno s Isusovim utjelovljenjem i raspećem, postavlja temelje kršćanske vjere.
Putem uskrsnuća Isusa Krista Bog je pokazao da je prihvatio Njegovu pomirbenu žrtvu. Osim toga, Isusovo uskrsnuće potvrđuje da je On doista Sin Božji, Gospodar nad svima (Rimljanima 4,25; 1,4).
Kako gledamo na tu važnu činjenicu, na tu osnovu spasenja? Naš gornji redak jasno pokazuje da je u to prvenstveno uključeno naše „srce“, gdje se odlučuje o tijeku našeg života.
Prihvaćam li uskrsnuće ili ne?
To ovisi o mojem stavu prema Bogu, Njegovom Sinu Isusu Kristu i autoritetu Njegove Riječi. Ako vjerujem u Isusovo uskrsnuće, onda priznajem da je Sin Božji Gospodin.
Upravo je to ono što mnoge sprečava u tome da prihvate Njegovo uskrsnuće; žele voditi svoj život onako kako oni misle da bi trebalo. Više vole mišljenje da mrtvi ne ustaju.
Očekuje li Bog od nas da slijepo vjerujemo u Isusovo uskrsnuće i kasnije uskrsnuće mrtvih?
(nastavlja se sutra)
Današnje čitanje: Job 14,1-22 · Djela apostolska 9,31-43
Mobilna aplikacija: