Ali ti, Betleheme Efrato, premda si malen među tisućama Judinim, ipak će mi iz tebe izići onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji su iskoni od davnine, od vječnosti.
Mihej 5,2
Nastalo je komešanje u palači kralja Heroda Velikog: astronomi s istoka bili su stigli u Jeruzalem i govorili o rođenju novog židovskog kralja (Matej 2,1.2).
Heroda je, u stvari, za kralja nad Judejom postavio Rim. No on nije imao dokaza o svojem židovskom podrijetlu, jer je bio Edomac. Do tada je njegova vladavina bila sigurna; svaki suparnik u pogledu prijestolja, uključujući i trojicu njegovih sinova, bio je uklonjen. Stoga je sada Herod bio preneražen. Sazvao je židovske vlasti i od njih htio saznati gdje je to rođen novi kralj. Odgovor pismoznanaca bio je dovoljno jasan; bio je izveden iz današnjeg retka: „U Betlehemu Judejskom“ (Matej 1,5). Zbog toga se Herod još više uznemirio. Znao je jedno: ako je taj novi kralj Krist, obećani Mesija, tada on, kao Edomac, ima dobar razlog za strah.
Tko je bio taj novi kralj? Da je Herod pažljivije čitao svete spise Starog zavjeta, bio bi primijetio da je praotac Jakov govorio o „Šilohu“, Knezu mira (Postanak 49,10). Mnogi izraelski proroci su već davno prije najavili Mesiju, a sada se On rodio u Betlehemu. Njegovi „iskoni su od davnine, od vječnosti“, jer je On vječni Sin Božji, koji je postao čovjekom. Putem svoje patnje i smrti, i po svojem uskrsnuću, On je ostvario mir za svakog vjernika, mir savjesti, mir sa živim Bogom.
Današnje čitanje: Postanak 47,13-26 · Psalam 34,1-11
Mobilna aplikacija: